Zadnjih pola godine često razmišljam o ljubavi. Mislim da je to tema koja mi najčešće okupira um. Proteže se od analiziranja sebe i svojih želja do bjesomučnog maltretiranja vlastitoga sebe iz nekih uistinu bizarnih razloga. Zadnje što mi je palo na pamet je pitanje koliko je danas neobično da se muška osoba bavi temom ljubavi. Najčešće u javnom prostoru čuju se žene kako raspravljaju o ljubavi. Muškarci kao da su tiši i rezervirani oko ove teme i rijetko o njoj raspravljaju. Samim pokretanjem ljubavne teme javlja se određena vrsta straha od prihvaćenosti ljubavne tematike među publikom, pogotovo ako se radi o muškom autoru.

Iako postoji nebrojeno puno ljubavnih pjesama, romana i drugih umjetničkih ekspresija ljubavi, pisanje teksta objavljenoga na blogu nije sasvim uobičajena stvar. Trenutno nemam pojma hoće li ovaj tekst ugledati svjetlo dana, niti koliko ću ga još puta preinačiti, ali definitivno mislim da u glavi imam zanimljivih misli koje želim zapisati.

Što znam?

U ovome trenutku da me zaustavite na ulici i pitate što znam o ljubavi prvo bih se zamislio. Onda bih mislio još malo i još malo. Zatim bih Vam možda dao odgovor u kojemu se spominje poštovanje, prihvaćanje, ravnopravnost i još tako neki povezani pojmovi. Dao bih Vam odgovor jer u tom trenutku mislio bih da znam nešto o toj temi. Ipak sam prošao kroz par veza i imam poneko iskustvo. Više sam puta prošao kroz proces zaljubljivanja, odljubljivanja i odbacivanja. Vi biste dobili odgovor, a ja bih bio sretan što sam odgovorio na Vaše pitanje. Međutim, kako sekunde prolaze shvaćam istinu da o ljubavi pojma nemam. Ne znam ništa, a htio bih napisati cijeli tekst. Poprilično paradoksalno. Eto, već sam napravio prvu pogrešku jer sam pretpostavio da se Vaše pitanje odnosi na romantičnu ljubav.

I tako dok udišem zrak i zbrajam misli, moram Vam reći da ću Vas razočarati jer u ovom tekstu nećete naći odgovor na pitanje iz naslova. Do sada sam već sigurno uzeo Vaše dvije minute pažnje, pa ako nastavite čitati možda zaključite da je ovo ipak dobar tekst koji ne daje nikakve odgovore.

Znam što želim

Iako ne znam ništa o ljubavi, jako me veseli pomisao jer točno znam što od ljubavi želim. Točno znam što mi je važno i svjestan sam vlastite zahtjevnosti. Neopisivo puno tražim. Znam i zašto i zašto sam, rekli bi izbirljiv. Svjestan sam koliko mogu dati. Zato i kada bih htio, ne bih mogao pristati na manje. Svojevremeno napisao sam kratak tekst objavljen na temu pristajanja na manje na Facebooku, ali trenutno nije javan. Ono što znam, a to je mnogo više od vjerovati ili biti sto posto siguran, je da ću pronaći upravo to što tražim. Kako? Pa eto, jednostavno znam.

Usudio bih se reći da sam donedavno imao vrlo pogrešnu percepciju ljubavi. Ljubavlju sam smatrao vezanost i ovisnost. Čak nisam sasvim niti sam siguran kako bih to nazvao. Smatrao sam ju nečime kada ti vlastiti život nema smisla ako osoba koju voliš nije kraj tebe. Nažalost imam dojam da postoji mnogo ljudi oko mene koji ju smatraju baš takvom. Ljubav u definiciji nerazdvojivosti. Ljubav koja ograničava pojedince u vlastitome rastu. Bojim se da to ipak nije ljubav, a baš se takvom najčešće prezentira i uzdiže kao posebnom. Recimo da imam nekih novih ideja o tome kakva ljubav jest i o tome ću pisati u nastavku.

Nove ideje ljubavi

Kada bih ljubav želio opisati jednom jedinom rečenicom, rekao bih: „Ljubav je slobodna“. To naravno nisu moje riječi, negdje sam ih pročitao. Upravo mi se ova definicija toliko jako sviđa zato što je široka koliko i ljubav. Neću pokušavati ljubav objasniti, to nikome nije pošlo od ruke. Istina je da ju ne razumijemo, ali bez obzira na to, uspijevamo ju živjeti.

Želim sad s Vama napraviti jedan mali eksperiment. Zamislite svoju osobu koju volite. Može biti tu, ali i ne mora. Zamislite sada da ta osoba dobije priliku i odluči sutra otputovati na drugi kraj svijeta te postoji izgledna vjerojatnost da tamo i ostane. Kako se osjećate?

Kada Vaš odgovor bude sadržavao spremnost na slobodu drugoj osobi i vlastitu sreću i ushićenje jer se toj osobi život osmjehnuo, tada Vam mogu reći da ste na dobrom putu. Pronaći nesebičnost u ljubavi sposobnost je koju malen broj ljudi posjeduje. Vjerujem da uz sam čin nesebičnosti dolazi i bol koju sami proživljavate. Uredu je, bol je osjećaj koji na kraju prođe. Ljubav pak, uvjeren sam, nikada ne prođe, jer ljubav nije prolazna. Onaj koji je to rekao, nije imao pojma o čemu priča.

Shvatio sam da u mome vlastitome životu postoje osobe koje nikada neću prestati voljeti. Čak i kada bih htio, ne znam kako. Mislim da mnogo stvari možemo birati, ali ljubav ne. Ljubav je puno više od same romantične ljubavi na koju se najčešće misli. Bojim se da se trenutno negdje ovdje nalazi doseg moje sposobnosti objašnjavanja i shvaćanja ljubavi.

Mnogo ne zapisanih misli u glavi

Neopisivo puno toga dogodilo mi se unatrag godinu ili dvije da mi je samo shvaćanje svjesnosti vlastitog sebe i sposobnosti objašnjavanja i argumentiranja vlastitih misli pravi gušt. Predivno mi je otkrivanje postojanja ljubavi u mnogo različitih oblika i shvaćati da je ona zapravo svugdje. Ima još toliko toga što želim zapisati, ali ipak, ovaj tekst negdje mora imati kraj. Vjerujem da je ljudima koji me poznaju jako neobično pročitati ovako nešto jer rijetko s kime pričam o ovoj temi. Za kraj, ljubav je pogrešno tražiti jer ljubav je moguće jedino dijeliti. Tek tada osoba ju može primiti natrag, ali ne prije.