U bicikl sam se zaljubio još kao klinac. Doma, u dnevnom boravku, stoji slika mene na malom žutom biciklu s pomoćnim kotačima. Nisam siguran koliko sam na njoj star, ali znam da sam imao manje od tri godine. Taj žuti biciklić još je uvijek u voznom stanju, poklonjen nekome od rodbine. Kako sam rastao tako su se mijenjali bicikli i nije bilo dana da nisam mogao okretati pedale. Hvala mama i tata.

Zadnji bicikl koji sam kupio prije dvije i pol godine je bijela trkačica. Prava je ludost sjesti na njega i voziti ga nakon više godina isključivo vožnje brdskog bicikla. Brzina kojom se voziš na cestovnjaku je 20 do 50 % veća nego na biciklu sa širokim gumama. Stoga je cestovni biciklizam potpuno novi svijet.

Cijela priča kako sam došao do cestovnog bicikla prilično je duga. Trajala je otprilike dvije godine prije nego što mi je ideja o kupnji pala na pamet. Naime, zaluđenost biciklima počela je na završnoj godini matematičke gimnazije. Svi smo u obitelji već imali bicikle ali uglavnom za vožnje po gradu, služili su kao prijevozno sredstvo. Sve do trenutka kad je stari otišao u Lidl i kupio biciklističke majice, tad je moj bajk je dobio potpuno novu svrhu.

Još se uvijek sjećam sebe kad sam otišao na prvu vožnju u toj majici. Obukao sam šorc, patike i kacigu. Išao sam sa svojima na kratku vožnju po cesti od deset kilometara. Sjećam se da sam se jedva popeo na dijelu ceste koji je dvjesto metara išao uzbrdo. Danas mi je to smijurija, ali tada je bio izazov. Do tada zapravo nisam izašao biciklom iz grada, zato mi je sve to bilo novo i uzbudljivo.

Na prvu vožnju starci su me nagovarali dobrih sedam dana nakon što su majice već bile kupljene. Bio sam pun sebe i sav prepametan kako je njihova ideja bez veze. Jer eto, starci pa što oni znaju. Prokleti moj stav da je svaka ideja koju starci imaju glupa.
Tako sam postao osoba koja je stalno nagovarala ostale na vožnju, a kada nitko ne bi bio zainteresiran počeo sam voziti sam. Možda je baš tada počela prava zaluđenost dvokotačem na nožni pogon.

Tijekom prvih par mjeseci vožnje ništa nije bilo bitno osim navući biciklističku majicu, staviti kacigu, natočiti bidon vode i sjesti na bicikl. Da mi je tada netko rekao da ću nositi bicke (kao kratke tajce sa spužvom na guzici), još uže majice i brijati noge rekao bih mu da se šali.

Brat je bio osoba koja je naš obiteljski biciklizam podigla na viši nivo. Počeo je s vožnjama po brdu, povlačeći i mene sa sobom. Tako je brdski bicikl koji imam od petog osnovne napokon vožen po terenu za koji je i namijenjen. Taj bicikl vozim još i dan danas, a star je nekih jedanaest i pol godina. Naravno, dobar je za neke lakše staze po brdu i po gradu, ali ne bih se previše uzdao u njega.

Kada sam otišao studirati u Zagreb 2018. učlanio sam se u biciklističku sekciju u Klubu studenata elektrotehnike (KSET). Članovi sekcije su ljudi koji voze razne tipove bicikala. Od ljubitelja Downhilla i XC-a preko touring biciklista sve do luđaka za cestom.

Od svih bicikala s kojima su dolazili u klub najviše su me intrigirale cestovne zvjerke. Nisu najuobičajeniji bicikli koje srećem po gradu. Izgledaju mršavo i kao da te zovu da ih provozaš. Mislim da je glavni razlog bio taj što nikada nisam vozio bicikl s uskim gumama.
Na kraju prve godine studija, nakon što sam položio sve ispite, odlučio sam se na kupnju. U biti, šest mjeseci prije same kupnje svakodnevno sam pratio oglase na njuškalu jer mi je novi bicikl iz trgovine bio preskup. Uz to, nisam niti znao hoće li mi se cestovni biciklizam svidjeti.

Sada, nakon što vozim cestu već dvije i pol godine, ovaj sport ne bih mijenjao ni za koji drugi. Nažalost nikako mi ne uspijeva postizanje kontinuiteta treninga, djelomično zbog obaveza, a djelomično zbog zdravstvenih razloga. Nadam se trenutku kad će sve krenuti bez većih poteškoća.

Teško je objasniti čar biciklizma osobi koja ga nikad nije probala jer iz promatračeve perspektive tijekom vožnje ne događa se puno zanimljivih stvari. Osjećaj slobode koji dobivam na biciklu ne može zamijeniti baš ništa na svijetu. Spoznaja granica koliko daleko možeš gurati svoje tijelo jako utječe na vlastito samopouzdanje. Na kraju, biciklizam je dobar i za jačanje leđa koja mogu stradati od puno sjedenja i odličan je sport kojim se oporaviš nakon učenja za ispite.