Mindflow
TOK MISLI
Pogledaj film “Ekskurzija” redateljice Une Gunjak
Film koji sam danas gledao potpuno me ščepao i protresao. Pogodio me poput kakve strelice. Gorčina koju je u meni ostavio traje još i satima nakon filma. Gorčina koja dočarava naše društvo i probleme koji su sveprisutni, a potpuno prihvaćeni pod normalnim. Iako je projekcija filma završila prije nekoliko sati i iako sam u međuvremenu bio na cugi s društvom s faksa, još me uvijek dojam ne pušta. Apsolutno me ostavio pod dojmom.
Što čekaš? Živi sada!
Jučer dok sam šetao prema stanu na pamet mi je pala misao kako nemam vremena čekati sutra za sreću. Bilo je sunčano i puhao je povjetarac. Uživao sam u laganom koraku i vlastitoj slobodi. Često se uhvatim u razmišljanju o tome što mi se događa, koliko osjetim promjenu na vlastitoj koži. Prije godinu dana bilo mi je nezamislivo da ću postati osobom kojom trenutno jesam. Imam osjećaj da sam u jednoj godini ostario kao da ih je prošlo barem pet.
Pitajte me što je ljubav
Zadnjih pola godine često razmišljam o ljubavi. Mislim da je to tema koja mi najčešće okupira um. Proteže se od analiziranja sebe i svojih želja do bjesomučnog maltretiranja vlastitoga sebe iz nekih uistinu bizarnih razloga. Zadnje što mi je palo na pamet je pitanje koliko je danas neobično da se muška osoba bavi temom ljubavi. Najčešće u javnom prostoru čuju se žene kako raspravljaju o ljubavi. Muškarci kao da su tiši i rezervirani oko ove teme i rijetko o njoj raspravljaju. Samim pokretanjem ljubavne teme javlja se određena vrsta straha od prihvaćenosti ljubavne tematike među publikom, pogotovo ako se radi o muškom autoru.
Nekoliko misli kojima ti možda pomognem
Pitaj se kako sebe osjećaš. Je si li sretan? Tko si ti? Što želiš biti? Koliko voliš sebe? Kada bi bio pitan na koje mjesto stavljaš sebe s obzirom na ljude koji su u tvojoj okolini i ljude koje voliš, što bi odgovorio? Je li s tobom sve uredu?
Životu okrećem i drugi obraz
Imam dvije ruke i dvije noge, dvadeset prstiju, dva oka i glavu na ramenima. Jezik, uši, nos, obrve i trepavice. Imam sve. Mogu sjediti, hodati i trčati. Mogu sve, zdrav sam. Ali točno prije sedam mjeseci to nije bilo tako. Tada sam, kao nikada do sada, postao svjestan koliko je malo potrebno da sve izgubim. Bio sam vrlo blizu prelaska ruba u nepovrat. Ja sam još dobro i prošao, ali ne budu svi te sreće.
Ljeto
Čini mi se kao da sam jučer bio u labosu na faksu i napravio neka mjerenja, a sutradan išao za Zadar pa kod frenda u Split. Imao sam tako velike planove za ljeto, ideju da ću sam ići na more i putovati, ali ništa se od toga nije dogodilo. Osim te neke inicijalne aktivnosti. Kičma je za mene imala drugačije planove…